Neoplasticizam

De Stijl je bio predan apsolutnom obezvrjeđivanju tradicije, raskrinkavanju obmane liričnosti i osjećanja. Mondrijan i De Stijl nesumnjivo su jedno veliko poglavlje istorije moderne umjetnosti.

Za mene Mondrijan posjeduje auru pravog apostola slikarstva. U umjetnosti postoji čista i nepatvorena osobina kreacije i kreativnosti. Mondrijanova djela možemo gledati kao jednu od velikih priča kulture modernizma.

Mondrijan i njegovo vrijeme krupna su tema istorije moderne umjetnosti.

Umjetnici koji su mu pripadali isticali su potrebu za apstrakcijom, matematičku strukturu nasuprot impresionizmu i svim baroknim oblicima umjetnosti; nasuprot, oni su stvarali umjetnost jasnoće i reda. Njihova djela pokazuju ta svojstva prenoseći ih preko ravne crte, kocke, pravougaonika, a na kraju i preko boja svedenih na primarnu: crvenu, žutu i plavu, te neutralnu crnu, bijelu i sivu. Za Van Doesburga i Mondrijana ta pojednostovljenja imala su simboličko značenje utemeljeno na istočnjačkoj filozofiji i na mističnim učenjima teozofije.

Mondrijana su osobito opsjedale mistične implikacije suprotnosti vertikalno –horizontalno, pa je proveo veliki dio života istraživajući ih. Potom je stvorio neka od najosebujnijih umjetničkih djela 20.stoljeća.

Mondrijan je osjećao da se apstrakcija ne razvija prema njezinom krajnjem cilju –istraživanju čiste stvarnosti. Plastika je ono čemu se u istraživanju opredijelio. Plastičan izraz značio je jednostavno djelovanje formi i boja, a stvarnost je stvarnost plastičnog izraza. Nova stvarnost je prisutnost same slike nasuprot romantičnom evociranju umjetničkih osjećanja. Mondrijan je nastavio sa svojim radom i ne samo da je uticao na apstraktne umjetnike slikarstva i skulpture, nego i na forme Internacionalnog stila u arhitekturi. Kasnije je inspirisao brojne mlađe umjetnike koji će poslije njega izvesti revoluciju američke umjetnosti. Mondrijan teži da njegova autonomna, dakle čisto plastička slika bude neka vrsta modela, čak uzora duhovne, moralne i društvene harmonije koju umjetnost treba da podstakne.

Neoplasticizam se može shvatiti kao jedan idealan projekt, kao simbol ideala gradnje. Slika je zasnovana na analitičkom pristupu i postepenoj redukciji. U suštini, prava je moderna slika koju koncipira i izvodi moderni umjetnik „slika kao nova ikona modernosti“.

Neoplasticizam kao Mondrijanov bitni slikarski iznalazak moguć je tek na temeljima recepcije analitičkog kubizma Braka i Pikasa.

U slikarstvu preteče su joj Sezan, odnosno njegovi principi građenja slike pomoću kupe, valjka i lopte. Uvrštavanjem Sezanovih načela najprije je nastao kubizam koji  se razgranao na neoplasticizam, De Stijl, suprematizam, konstruktivizam, koji su postavili temeljne kanone geometricizma u likovnim umjetnostima.

Geometrija grada, zgrada, mjesto okupljanja kolektiva, jednom riječju javni prostor je cilj Mondrijanovih aspiracija. Geometrijska apstrakcija vuče najdublje korjene iz duha muzike i duha matematike.

Težnja modernog umjetnika je da svijet uredi po mjeri harmonije koja vlada u njegovom slikarstvu.

U shvatanju Mondrijanove umjetnosti od velike je važnosti i prisutna izrazito spiritualna crta koju umjetnik duguje specifičnim kulturnim tradicijama holandske sredine, te teozofije i misticizma koju je proučavao. Otuda je zaključak da u suštini Mondrijanove umjetnosti preovladavaju spiritualne, a ne prevashodno analitičke i formalne osobine primjerene duhu vremena.

Tradiciju slikarstva treba nastaviti dopunjavati i dovršavati – ali nikada definitivno dopuniti i dovršiti.

Geometrijska prava linija

Vizuelno najjednostavnija linija je prava linija. Prava linija je najraniji oblik linije koji je čovjekov um stvorio. Da bi se napravilo pravu liniju mora se napregnuti čitav mišićni sistem, a prava linija nije nipošto najjednostavnija. Povući koliko toliko pravu liniju teško je naročito djetetu. Ako se ipak prave linije često pojavljuju u ranoj umjetnosti to dokazuje koliko se one cijene. Pravu liniju je izmislilo čulo vida na zahtjev načela jednostavnosti.

Delakroa bilježi u svom dnevniku da se prava linija nikada ne javlja u prirodi – one postoje samo u čovjekovom mozgu. Tamo gdje ih čovjek ipak upotrijebi, zub vremena ih razjede.

Svi efekti su relativni, ista forma ne znači istu stvar u svim vremenima. Značenje vertikale u renesansnim portretima razlikuje se od značenja u portretima primitivne umjetnosti. Dok je u drugom slučaju jedina forma predstavljanja, u prvom se izdvaja od drugih mogućnosti, te tako stiče poseban izraz. Prava linija uvodi linijsko produžavanje u prostoru, a time i misao o pravcu. U skladu sa zakonom diferencijacije, prvi odnos koji se stiče između pravca je najjednostavniji odnos pravog ugla.

Osnovnu razliku između horizontale i vertikale unosi zemljina teža. Pod uticajem zemljine teže evolucija je ugradila dominaciju dvaju osnovnih pravaca horizontalu i vertikalu u ljudski živčani sistem.

Pit Mondrijan je u svojim slikama demonstrirao svoje shvatnje svijeta u dinamičkom odnosu između vertikale kao dimenzije htijenja i horizontale kao čvrste osnove.

Horizontala asocira na mirnoću, smirenost mora..., dok vertikala simbolizuje uspinjanje prema višim sferama.

Kompozicija u geometrijskoj pravoj liniji

Nisam došao do vlastitih kompozicijskih rješenja kopiranjem već dugotrajnim i složenim slaganjem odnosa boja, kompozicijom i slaganjem raznih skica u kompjuterskim programima corel i photoshop. Sam izbor kompozicije morao je da predstavi moj jasan stav.

Kompozicija odabranih elemenata i simboličkog i psihološkog značenja boje su neka vrsta rukopisa mojih misli.

Poređenje pravim između lingvistike i slikarskog rada zato što se u jeziku rečenica sastoji od riječi i grupa riječi, a u mom radu, umjesto riječi, kombinuju se prave linije - horizontalna i vertikalna - u pravilnom geometrijskom zadatom crtežu teme, kao i čista boja sa nebojama.

Sam postupak izrade rada je tradicionalan, izvođen vlastitom rukom. Crnom bojom sam prenio crtež trudeći se da ga dovedem do savršenstva. Sa namjerom da ću prekriti crnu osnovnu liniju crteža trakom, morao sam da podebljam samu liniju tako da se traka uklopi u njenu debljinu.Nakon oslikavanja i sušenje boje traka se skida i ostaje prava crna linija .

Želio sam da moj rad bude zasnovan u duhu vremena u kojem živimo, s težnjom da se vidi prepoznatljiv stil.

O boji

Geteova misao: ,,Boja je u nama“ može se u smislu parafraze upotrijebiti i za današnje psihološko shvatanje o formi.

Mi nosimo u sebi izvjesne modele formi kojima se strukturira naš vizuelni svijet. Za boju ovo važi ne samo stoga što je kao senzaciju možemo doživljavati, već je možemo u sebi dočaravati zatvorenih očiju.

Kreativno oko, umjetnikovo, ima sposobnost da uspostavlja neočekivane, ali duboko promišljene tanane odnose i spojeve među bojama.

Značenje boja i njihova simbolika pojava je kojom se manje više neprestano suočavamo kroz neki od njenih oblika koji su savršeno integrisani u našu svakodnevnicu. Ona nije vezana samo za religije, za domene ezoteričnog, nego svoja značenja rasprostire mnogo šire, na manifestacije socijalnog i kulturnog života.

Pit Mondrijan nije pridavao simbolično značenje boji, ali je to činio ogroman broj modernih umjetnika, kao što je naprimjer bio Kandinski.

U svom sam radu nastojao proizvesti nešto ne oslanjajući se samo na uobičajeni doživljavaj boje (kao sredstva za slikanje) - vidom. Ove 4 slike su ustvari proizvod mog osobnog doživljaja 4 boje: crvene, zelene, plave i žute, osjećajem i riječima. Sve strukture na slikama, sve riječi koje opisuju boje, moj su osobni doživljaj pokušaja uživljavanja u neki drugačiji pogled na svijet.

Simbolika boja u likovnom djelu odražava napor čovjeka da izrazi svoju osjećajnu i misaonu vezu sa njim u skladu sa čitavim spletom istorijskih i kulturalnih okolnosti.

Istorija simbolike boja svjedoči o trostrukom porijeklu i svaka nijansa nosi različita značenja u svakom od tri jezika: božanskom, sakralnom i profanom.

Bijela – oličenje čistote i svjetlosti, a izražava nadu, čednost, trijumf, slavu, besmrtnost; koristi se u praznicima posvećenim Bogu, svetim anđelima i propovjednicima i pri svadbenim obredima.

Crvena – vatra, krv, strast, božanska ljubav.

Zelena - nada, želja za vječnim životom, posvećena je velikom broju praznika.

Plava – boja neba i mora, boja slobode ...

Žuta – mudrost, ljubav, vjera, hrišćanske vrline.

Crna - boja žalosti i smrti, boja beskonačnosti i svemira.

Siva – melanholija.

Iz navedenog se primjera tumačenja boja vidi kako je čovjek stekao sposobnost da putem boje evocira mnoge stvari, pa sama boja tako stoji kao neka vrsta materijalnog predstavnika apstraktnih pojmova.

Treba li zelenu boju dodati kao četvrtu primarnu boju uvijek je bila stvar rasprave, a ja svoj rad nisam mogao zamisliti, kao ni odnos boja i kontrasta bez zelene boje. Možda zelena izgleda osnovna samo u izvjesnim uslovima, ali Pol Kle je rekao za krug boja da je zasnovan na četiri osnovne boje (crvena, plava, žuta i zelena). Zelena je boja prirode i vode, a posvećena je Afroditi rođenoj iz morske pjene.

Zeleno je boja vode Hristovog krštenja i u svim religijama zeleno simboliše prvi stupanj spiritualne regeneracije. Drugi stupanj simboliše vazduh, plavo kao mudrost, a treći je vatra, crveno kao ljubav. Zeleno je još i boja inicijacije postanka proljeća mladosti; ona je boja poslanika i za muslimane je zeleno boja Alijine haljine. Ona je, dakle, boja pobjede prirode pa tako i simbol svake pobjede.

Žuta je izražena kroz razlike dobra i zla; ona može da bude boja božanske svjetlosti i boja sunca; kao boja zlata označava prije svega u heraldici pozitivne vrline kao što su mudrost i postojanost; može da znači nevjerstvo i inteligenciju, zdravlje, ali i izdaju. Stoga je Judina haljina slikana žutom bojom na Đotovoj slici Izdajstvo Judino. Boje nam se javljaju kao raskršća na kojima se susreću umjetnost, nauka, filozofija, religija. One prave most između fizike i metafizike, prirode i Božanskog.

Radni proces

Uvijek sam želio da postignem neki stvarni efekt kroz svoj crtež , tako da gledaoc prati sadržaje, značenja i informacije djela. Jedna od prvih situacija kada sam osjetio nadahnuće da radim u ovom pravcu je iscrtavanje samog crteža crnom bojom – pomoću pravilne linije definirane trakom  koja je snažna, efektna i ima jaku komunikativnu moć.

Najvažnije što sam stekao na svom četvorogodišnjem studiju na Akademiji likovnih umjetnosti je izvjesna sloboda koju su davali profesori koji nikada ništa nisu nametali. Zašto da ne zamislim figurativni element koji će se pojaviti u geometrijskom obliku ploha, što se ranije dijelilo na suprotne parove figurativnog i apstraktnog. Moji radovi nisu nastali u jednom dahu već kroz sate promišljanja, studioznog crteža, ulaganje vremena i strpljenja u jedan takav rad su neophodni. Praksa čini jedan akcioni umjetnički program koji traži put ka univerzalnom.

Krajnji cilj bio je stvoriti jedinstvenu cjelinu, fragment i impuls vremena, stvoriti ličnu sintezu proživljenog iskustva da bi se obračunao sa idealnom povijesnom praksom. Trud i napor se primjećuju kroz studiozan crtež u kome sam modificirao neke elemente, a što je za prošlost i sadašnjost dakako obostrano korisno. Kroz Mondrijana sam upostavio nove kodove percepcije i otkrio nove puteve ka slobodi izražavanja.

Slikam ono što moja duša primjećuje, što smatra da je važno, jer neke teme kao i okolina nisu samo fizički prostor već naše cjelokupno kulturno naslijeđe. Tema je birala mene a ne ja nju. Umjetnost je za mene najviša svijest, duh, misao i riječ čovjekova ili, bolje rečeno, proizvod te svijesti je moje djelo. Život je u stalnom otkrivanju tajne – sebe kao čovjeka, u stalnom posmatranju što dublje u sebe, do djetinjstva i prvih sjećanja. Moje istraživanje je posebno istraživanje istorije i budućnosti, ali budućnosti koja stiže iz modernosti. Veoma me privlačila vrijednost umjetnosti istorijskog razdoblja od renesanse do modernizma, a naročito remek djela genija, uvaženih svjetskih slikara.

Stvarati figuralne predstave i importovati ih u apstraktne čiste elemente, suprotstaviti čistu liniju horizonatalno-vertikalnu prirodnoj suprotnosti izlomljenih i zakrivljenih linija crteža, bio je postavljeni zadatak. Umjetničku privilegiju predstavlja sposobnost da se priroda shvata i njeno značenje doživljava uz mogućnost prenošenja i činjenja tog doživljaja opipljivim. Bogata tradicija naše zemlje sadrži utjecaje najveće svjetske baštine; islamske, blisko istočne, zapadne civilizacije i posjeduje internacionalnost u sebi koju sam želio da izgradim i postavim u jedan rad.